Kod predsjednika je bio dominantan Poslanikov princip “šure” -savjetovanja. Uvijek se pozivao na našu tradiciju i isticao da nam agresor ne smije biti uzor. Stalno je isticao da nema paljenja, silovanja, ubijanja civila itd. Bio sam kod njega kad su naši ulazili u Vareš. Predsjednika je nazvao jedan komandant Armije BiH da ga upita kako da se ponašaju vojnici. Onda mu je predsjednik rekao: “Ni slučajno da rušite bolnice, ni slučajno da dirate starce i civile, nemojte paliti kuće i bogomolje. Budite dostojanstvena vojska!”
Kad sam poslije otišao u Vareš, vidio sam da nije bilo paljevina, da nije bilo rušenja! Uvijek je mislio na vojnike, to ne treba zaboraviti.
Jednom mi je tokom agresije došao Bakir Izetbegović i rekao da Alija nema šta jesti. Kako mi je to teško palo, jer sam bio spreman poginuti za predsjednika. Tad sam preko nekih veza našao pola teleta, ali sam pokrenuo da se to sistematski riješi, kako predsjednik opet ne bi došao u takvu situaciju. Od tog su mu teleta napravili dobar ručak. Kada je predsjednik dobio jelo, prvo je upitao da li su isto dobili i borci koji su bili u njegovom okruženju. Kad su mu rekli da drugi nisu dobili takav ručak, on je odbio jesti. Tome sam lično svjedočio i bio sam ponosan što imam takvog predsjednika. Eto, takav je bio rahmetli Alija Izetbegović.
